Utorak, Jul 05, 2011
Sagrada Família - Antoni Placid Gaudí
MEDITERRANEO SEA ART CLUB
Antoni Placid Gaudí i Cornet Antonio; Rodjen je u Reusu ili Rindomsu, Spanija 25. juna 1852. godine, a umro u Barseloni, Katalonija, Spanija 10. juna 1926.godine. katalanski arhitekta, najznačajniji predstavnik arhitektonskog pravca poznatog kao „modernizam“
Al igual que en muchos lugares de Europa que fue en Cataluña, que siempre ha mantenido y conservado un cierto grado de independencia cultural y política en la historia española-romántico movimiento, Renaixenca también interés en el idioma catalán y la poesía, y la historia medieval y la arquitectura de la región.
Antoni Placid Gaudí
Još prije početka školovanja za arhitektu, Gaudí je radio za nekoliko arhitektonskih kancelarija, između ostalog kod tada poznatog arhitekte Franciska de Paula de Villara. Njegovo prvo veliko djelo se sastojalo u planiranju fabrike i naselja za radnike firme „Sociedad cooperativa La Obrera Mataronense“ (od 1878. do 1882. godine). Ipak, djelo nikad nije realizirano zbog nedostatka finansijskih sredstava. Godine 1878.,
Gaudí upoznaje bogatog industrijalca iz Barcelone po imenu Eusebi Güell. Poznanstvo s bogatim ljubiteljem umjetnosti je Gaudíju omogućilo realizaciju velikih djela kao što su Güell Pavillons (Paviljoni Güell), Palau Güell (Palata Güell) ili Park Güell.
Još prije saradnje s Güellom, Gaudí je realizirao dva poznata djela: Casa Vicens (kuća Vicens) i El Capricho.
U martu 1883. godine je preuzeo upravljanje izgradnjom crkve Sagrada Família (Sveta porodica), kojoj se u potpunosti posvetio između 1914. i 1926. godine. Među posljednjim dovršenim velikim djelima Gaudíja su Colònia Güell (kripta), te obnova dvije vlastelinske kuće u Barceloni: Casa Batlló i Casa Milà, koja je danas poznata uglavnom pod imenom „La Pedrera“.
Kao i u mnogim mestima u
Evropi to je bilo u Kataloniji, koja je uvek odrzavala i sacuvala izvestan
stepen kulturne i politicke nezavisnosti u spanskoj istoriji- romantican
pokret, Renaixenca predstavlja istovremeno zainteresovanost za katalonski jezik
i poeziju, kao i srednjovekovnu istoriju i arhitekturu regiona. Spanski
Modernisime koji se razvijao od ovog pokreta ka kraju 19. veka imao je presudan
i odlucujuci uticaj na Gaudijevu imaginaciju i vodio ga do postovanja zanatstva
i kao i iskrenosti srednjovekovne umetnosti, ka mehanickoj logici inspirisanoj
Viole-le-Dikovom (Viollet-le Duc) koncepcijom srednjovekovne arhitekture i ka
prirodi kao izvoru inspiracije, ne samo za dekorativne detalje vec i za
strukture i konstrukcije isto tako dobro. U ovom kontekstu on se takodje
zainteresovao za ideje Arts and Crafts pokreta sa kojim je dosao u kontakt kroz
agenciju njegovog patrona, tekstilnog zanatlije Guella 1878. godine. Posle
diplomiranja projektovao je Casa Vicens u Barseloni iz perioda 1885.-9. gde su
njegovi strukturni eksperimenti, kao koriscenje parabolicnih lukova
najevidentniji; kreirao je licni stil koji je formirao osnovu na njegovom
kompletnom oslobadjanju od istoricizma.
Godine 1883. Gaudi je dobio zadatak i narudzbu da nastavi radove na crkvi Sagrada Familia u Barseloni, gradjevine ogromne velicine.To progresivno razvija i domonopolizuje sve njegove aktivnosti, ali ta gradjevina je nazalost, ostala nedovrsena, cak do danas. Neogotski dizajn od Villara bio je vec u postanku, tako da je to Gaudi napustio, ali linije apside, jednim delom koji je sagradjen jos uvek su sadrzavale mnoge gotske uspomene, dok su venci i dekorativni detalji koji su nacrtani mnogo vise blizi detaljima iz prirode. Rad na Sagrada Familia nastavio je na Nativity facade na fasadi na istocnom transeptu. Ona se sastojala od 3 otvorena portala koji prodiru izmedju pravougaonika sa osnovom kule.
SALVADOR DALI
S.DALI - "ISKUŠENJE ST.SEBASTIJANA"
Prodorne kvadratne osnove kula postavljene su
dijagonalno i uzdizu se na visinu 107m tj 350 stopa i zavrsavaju se u tanke
zakrivljene kruzne karakteristicne detalje krunisane delovima kapriciozne igre
sa prozimajucim presecenim povrsinama, prekrivenim mozaikom. Citav kompleks ima
elemente zivog sveta i stvorenja modeliran je vecim delom od strane Gaudija
ukljucujuci ogromne razlicite biljke i zivotinje, kao i gomilu velikih
konkavnosti pored zabata.
Kao i u Casa Batllo u Paseo de Gracia, Barcelona, u periodu od 1905. do 1907.,
prirodne i organske forme, jednostavno ukljucuju vrste ornamenata specijalno
izlozenog na zgradi, ide se dalje ka konstituisanju bitnih strukturalnih
elemenata,kao kod slucaja stubova oblika kosti, ustalasava se fasada pokrivena
raznobojnim mozaikom izgledajuci kao morski talas u zavrsnoj obradi, dok
preklopljeni krov podseca na leda oklopnika ili kornjace. Ova vrsta efekta je
prelaz izmedju skulptoralne plastike Gaudijevih ranih godina, u periodu od
1878. do 1991. godine i strukturalnog tipa karakteristicnog za njegov kasniji
period. Strukturalna plasticnost bila je jedna od glavnih karakteristika
sistema dizajna korisenog od strane Gaudija za Colonia Guell crkvu u Santa
Coloma de Cervello pored Barselone u periodu 1898. do 1914. godine koja je bila
planirana sa znacenjem zicanog modela u vidu vrpce predstavljajuci strukturalna
rebra zgrade,proporcionalno rasporedjujuci teret na svaki deo rebra. Formiranje
ovih nizova stubova dali su izvrnuti oblik stubovima zgrade. To dozvoljava tip
lucne strukture bez potpore bilo koje vrste, tako da su svi pritisci preuzeti
od pogodnih nagnutih stubova. Taj metod je kasnije koriscen kod projektovanja
broda Sagrada Familie.
U Guell parku, Barselona iz 1900. do 1914. godine Gaudi je napravio sistematsko koriscenje nagnutih potpora za zadrzane zidove i mostove. Vazna karakteristika ovog parka je obilna primena keramickog i staklenog mozaika, koji predstavlja izvanrednu celinu i ansambl snazne izrazajne apstraktne kompozicije. Casa Mila iz perioda 1905. do 1910. godine nazvan La Pedrera, kamenolom, je mozda Gaudijev najoriginalniji rad. Plasticno govoreci, sastoji se od velike kamene strukture organskog oblika, sa ritmom talasastih horizontalnih ivica, slicno obrvama i ustima, afinitet izmedju Gaudijevog rada i nadrealizma je ovde posebno evidentan.
SALVADOR DALI
Njegovo strukturalno remek delo je Sagrada Familia iz 1909. godine , ozidano i pokriveno talasastim membranama tankih cigli. Na kraju svoje karijere Gaudi je izjavio da prava, stroga linija pripada coveku, a jedna zakrivljena Bogu.
Kratko pre svoje smrti uveo je sistem univerzalne primene, bazirane na hiperboloidima i paraboloidima, mada njegovi projekti nisu nikad strogo geometrijski. Oni uvek obezbedjuju blisku vezu sa poznatim zivim oblicima, kostima, misicima, krilima i laticama i u drugim vremenima sa pecinama i cak zvezdama i oblacima.
Zbog svog povecano naglasenog individualizma, Gaudijeva arhitektura ne moze sluziti kao jezgro skole ili prateceg i sa rastucim privrzenostima ka Modernizmu .